
Bijeli znak cvijeta
Delo, štampano u ograničenom tiražu od 200 primeraka, odražava Dragojevićevu uzdržanost i otpor prema publicitetu, što je postalo njegov zaštitni znak. Beli znak cveta je uticao na hrvatsku poeziju, slaveći tihu mudrost i lepotu svakodnevice.
Bijeli znak cvijeta, zbirka poezije Danijela Dragojevića, objavljena u njegovom sopstvenom izdanju i potpisana od strane autora i ilustratora Borisa Dogana, ključno je delo u njegovom opusu, obeleženo meditativnim i filozofskim tonom.
Smeštena u kontekst hrvatske poezije šezdesetih godina 20. veka, zbirka istražuje teme prostora, vremena, postojanja i duhovnosti kroz statične, gotovo slikarske motive. Dragojević, posmatrač „očiglednog i očiglednog“, stvara poeziju koja izbegava dramu, fokusirajući se na trenutak i stvarnost, sa suptilnom hrišćanskom simbolikom.
Zbirka se sastoji od pesama u prozi i stihu, gde se često pojavljuju motivi cveća, svetlosti i tišine, koji simbolizuju unutrašnji mir i potragu za smislom. Naslov „beli znak“ aludira na čistotu i transcendenciju, ali i na prolaznost, što odražava Dragojevićevu fascinaciju prirodom i njenim ciklusima.
Pesme uključene u zbirku dovode u pitanje granice između stvarnog i apstraktnog, čoveka i sveta, sa naglaskom na unutrašnjoj dualnosti i potrazi za Bogom. Dragojevićev jezik je gust, ali jasan, sa naglaskom na preciznost i ritam, što zbirku čini zahtevnijom, ali duboko reflektivnom.
Jedan primerak je u ponudi