Hrvatski fantastičari: Jedna književna generacija
Ovo je jedna od prvih sintetskih analiza tzv. hrvatske fantastičarske generacije (ili „borhesovaca“, „mlade proze“ s elementima fantastike) koja se pojavila krajem 1960-ih i tijekom 1970-ih godina.
Glavna tema – sinkronijski opis poetike jedne specifične generacije hrvatskih pisaca koja je u hrvatskoj književnosti uvodila elemente fantastičnog, ironičnog, metafikcionalnog i postmodernog pristupa, često kroz kratku priču. Pavičić ih naziva „fantastičarima“ ne u smislu klasične fantastike (kao kod Todorova), već kao generaciju koja koristi fantastično kao strategiju za kritiku stvarnosti, ironiju i igru s književnim konvencijama u socijalističkoj Jugoslaviji. Ključni autori generacije koje Pavičić obrađuje ili implicira: Goran Tribuson, Pavao Pavličić, Stjepan Čuić, Damir Miloš, Ivan Babić, ali i širi krug „mlade proze“ 1970-ih (fantastičari kao podskupina). Knjiga je akademska, ali lucidna i pristupačna – hvaljena je kao jedna od najvažnijih analiza suvremene hrvatske književnosti 1990-ih/2000-ih (npr. Booksa je naziva „jednom od najlucidnijih knjiga u suvremenoj književnosti“). Nije popularna sinteza, već dubinska studija za studente i istraživače, s naglaskom na teoriju kratke priče, postmodernizam i fantastiku.
Jedan primerak je u ponudi
