
Hrvatski karusel
U knjizi, Šuvar sakuplja svoje rasprave i komentare o hrvatskoj političkoj i društvenoj stvarnosti od 1990. do 2003. godine. On kritički analizira nacionalizam, tranziciju u kapitalizam i ulogu elite, upozoravajući na dugoročne posledice po društvo i reg
Stipe Šuvar (1936–2004), dugogodišnji sociolog, političar i bivši visoki funkcioner Saveza komunista Jugoslavije, u svojoj knjizi „Hrvatska vrteška: Doprinosi političkoj sociologiji hrvatskog društva“ (prvo izdanje 2003, drugo prošireno izdanje 2004) objedinjuje izbor svojih tekstova – diskusija, komentara, intervjua i analiza – napisanih u periodu od početka 1990-ih do 2003. godine. To je njegovo poslednje veće publicističko delo, napisano u vreme kada je već bio marginalizovan u hrvatskoj javnosti zbog svojih levičarskih i jugoslovenskih uverenja.
Naslov „vrteška“ metaforički opisuje vrtoglavi, besmisleni krug hrvatske politike i društva nakon raspada Jugoslavije: od euforije nacionalne nezavisnosti, preko rata i etničkih sukoba, do prelaska u kapitalizam praćen korupcijom, privatizacijskom pljačkom i društvenim raslojavanjem. Šuvar piše o tome kako je nacionalizam postao dominantna ideologija, kako su se elite obogatile na račun većine, kako je došlo do masovne emigracije Srba (koju naziva etničkim čišćenjem), o „čišćenju“ jezika i kulture od „srbokomunističkih“ elemenata, o raspadu socijalističkog nasleđa i o tome kako je nova vlada nastavila autoritarne prakse pod drugim imenom.
Knjiga je podeljena na 11 tematskih celina koje pokrivaju ključna pitanja: od srpskog pitanja u Hrvatskoj, preko uloge Katoličke crkve i nacionalističke elite, do kritike HDZ režima, medijskih manipulacija, ekonomskog razaranja i perspektiva levice. Posebno je snažan deo o demografskim promenama i nestanku Srba iz Hrvatske – Šuvar koristi popise i istorijske podatke da pokaže kontinuitet i dramatičan pad broja Srba, optužujući politiku za sistematsku emigraciju i proterivanje.
Stil je oštar, polemički, često sarkastičan – Šuvar ne štedi nikoga: ni Tuđmanov režim, ni opoziciju, ni crkvu, ni međunarodnu zajednicu. On piše sa pozicije doslednog levičara i Jugoslovena koji raspad Jugoslavije vidi kao tragediju, a hrvatsku tranziciju pre svega kao klasnu pljačku i nacionalističku histeriju. Knjiga je izazvala kontroverze – za neke je bila „izdajnička“ i „jugonostalgična“, za druge hrabar glas protiv mejnstrima.
I danas se čita kao važan dokument kritičke sociologije 1990-ih i ranih 2000-ih: pokazuje kako su stare strukture moći transformisane u nove, kako je nacionalizam služio kao dimna zavesa za ekonomsku pljačku i zašto je Hrvatska, uprkos nezavisnosti, ostala zarobljena u ciklusu korupcije, nejednakosti i identitetskih sukoba. Ovo je Šuvarov poslednji veliki doprinos – svedočanstvo „poslednjeg hrvatskog Jugoslovena“ koji je upozoravao na cenu koju društvo plaća za nacionalističku „vrtešku“.
Jedan primerak je u ponudi




