Dani jada i glada

Ivan Softa (Sopta) (1906.–1945.), hrvatski književnik iz Hercegovine, objavio je roman Dani jada i glada 1937. godine u izdanju Matice hrvatske u Zagrebu. To je njegov drugi roman, nakon Na cesti (1936.).

Djelo je snažan socijalno-realistički prikaz života hercegovačkog sela za vrijeme Prvog svjetskog rata. Softa, koji je sam potjecao iz siromašne seljačke obitelji, autentično opisuje svakodnevnu borbu za opstanak: kroničnu glad, nestašicu hrane, prisilne mobilizacije u austrougarsku vojsku, bolesti, smrt i razaranje tradicionalnog seoskog života. Roman prati sudbine običnih seljaka, žena i djece koji ostaju sami na krševitoj hercegovačkoj zemlji, noseći teret rata i bijede.

Autor piše s dubokim suosjećanjem prema malom čovjeku, oštro kritizirajući rat, vlast i društveni poredak koji donose patnju običnom narodu. Stil je realističan, mjestimično naturalistički, s bogatim hercegovačkim dijalektom i folklorom. Roman odiše snažnim antiratnim stavom i socijalnom osjetljivošću, što ga čini tipično međuratnim djelom angažirane književnosti.

U hrvatskoj književnosti Dani jada i glada se ističe kao jedno od najuspjelijih prikazivanja hercegovačke svakodnevice i ratnih strahota. Softa je poginuo 1945. na Križnom putu, pa je njegov opus nakon rata bio zanemaren.

Danas se roman cijeni kao važan dokument socijalne proze i hercegovačke tematike u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća. Rijetko je i traženo antikvarno izdanje.