
Bitak i vreme
Glavno delo Martina Hajdegera (1927), u kojem pokreće pitanje smisla bića kroz analizu Dasein-a (bića-tu) i pokazuje da je biće vremeno. Najuticajnija filozofska knjiga 20. veka.
Biće i vreme je remek-delo nemačkog filozofa Martina Hajdegera i jedno od najuticajnijih filozofskih dela 20. veka. Knjiga je zamišljena kao dvodelna rasprava, ali je objavljen samo prvi deo, koji se sastoji od uvoda i dva glavna odeljka. Hajdegerova osnovna namera je da oživi ontološko pitanje koje su Platon i Aristotel zanemarili: pitanje smisla bića (Sinn des Seins).
Umesto apstraktne metafizike, Hajdeger polazi od konkretne analize ljudskog postojanja, koju naziva Dasein (tu-biću ili biće-tamo). Dasein nije tradicionalni „subjekt“, već biće koje je uvek već u svetu (In-der-Welt-sein). Biće-u-svetu je jedinstvena struktura koja uključuje praktično bavljenje stvarima (Zuhandenheit – pri ruci), brigu (Sorge), bacanje (Geworfenheit) u svet, razumevanje, raspolaganje i govor.
U prvom odeljku, Hajdeger opisuje svakodnevni, neautentični način bića: „das Man“ (Oni, javno mnjenje) u kome Dasein živi u prosečnosti i opadanju (Verfallen). U drugom odeljku, on prelazi na autentično postojanje: suočavanje sa sopstvenom konačnošću kroz biće-ka-smrti (Sein-zum-Tode), poziv savesti, odlučnost (Entschlossenheit) i iščekivanje smrti. Temporalnost (Zeitlichkeit) je prikazana kao značenje brige i horizont za razumevanje bića.
Hajdeger uvodi revolucionarnu terminologiju i koristi hermeneutičko-fenomenološku metodu («razotkrivanje» umesto tradicionalne objektivne analize). Delo je imalo dubok uticaj na egzistencijalizam (Sartr), hermeneutiku (Gadamer), dekonstrukciju (Derida), psihologiju i teologiju, iako je Hajdeger kasnije odstupio od nekih svojih ranih stavova nakon „preokreta“ (Kere).
Knjiga je poznata po svojoj težini i gustoj, neologizmičkoj prozi, ali ostaje neophodna za svakoga ko želi da razume savremenu filozofiju, fenomenologiju i pitanja ljudskog postojanja, autentičnosti, vremena i konačnosti.
Jedan primerak je u ponudi




