Veština pamćenja
Veština pamćenja (1966.), jedno od najznačajnijih djela intelektualne povijesti, istražuje povijest mnemotehnike od antičke Grčke i Rima, preko srednjeg vijeka i renesanse, do njezina utjecaja na znanost i kulturu Europe.
Knjiga je revolucionarna studija koja pokazuje kako je umjetna memorija (mnemotehnika) bila ključna prije izuma tiska. Temelji se na sustavu mjesta (loci) i slika (imagines) – orator ili učenjak zamišlja dobro poznatu arhitektonsku strukturu (kuću, kazalište, grad) i u nju smješta živopisne, emocionalno nabijene slike koje predstavljaju ono što treba zapamtiti.
Yates prati razvoj ove tehnike od antičke Grčke (legenda o Simonidu s Keosa), preko rimskih retoričara (Ciceron, Kvintilijan), srednjovjekovnih skolastika (Toma Akvinski), pa sve do renesanse. Posebno se ističu renesansni mislioci: Giulio Camillo s njegovim Kazalištem pamćenja, Ramon Llull i njegov sustav, te Giordano Bruno, koji je mnemotehniku pretvorio u okultni, hermetički i magijski sustav za postizanje univerzalnog znanja.
Knjiga pokazuje kako je veština pamćenja bila daleko više od obične tehnike učenja napamet – ona je duboko utjecala na književnost (Dante), kazalište (Shakespeareov Globe), filozofiju, znanost i okultne tradicije. Yates povezuje propadanje ove umjetnosti s nastankom znanstvene metode u 17. stoljeću (Leibniz i dr.).
Djelo je pisano izuzetno čitljivo, s bogatom erudicijom i originalnim uvidima. Postalo je klasik koji je otvorio novo polje istraživanja kulturne i intelektualne povijesti. Utjecalo je na psihologiju, povijest znanosti, književnu teoriju i suvremeni interes za mnemotehnike (memory palace).
U hrvatskom kontekstu knjiga je privukla pažnju svih zainteresiranih za renesansu, hermetizam i povijest ideja. Predstavlja remek-djelo intelektualne povijesti 20. stoljeća.
Jedan primerak je u ponudi
