Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike
Katančićev teorijski spis iz 1788. prvi je sustavni estetski ogled o hrvatskoj književnosti. Na temelju antičkih uzora i narodne tradicije utemeljuje normativna pravila ilirskoga pjesništva.
Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike (De poesi Illyrica ad leges aestheticae exactis libellus, 1788.) slavnog slavonskog franjevca, polihistora i prevoditelja Matije Petra Katančića predstavlja temeljni rad hrvatske poetike i književne teorije 18. stoljeća. Nastao u duhu prosvjetiteljstva i klasicizma, ovaj latinski spis donosi prvu sustavnu primjenu antičkih normativnih estetskih načela na pjesništvo napisano hrvatskim (ilirskim) jezikom.
Katančić književnom stvaralaštvu pristupa iznimno eruditski: analizira metriku, ritam i stilske figure, nastojeći dokazati da je ilirski jezik po svojoj gipkosti, bogatstvu i melodičnosti potpuno ravnopravan klasičnom latinskom i starogrčkom. Djelo je podijeljeno na teorijske razrade estetskih pravila i analitičke primjere, pri čemu autor posebnu pozornost posvećuje narodnoj pjesmi te tradiciji dubrovačke i dalmatinske renesansne i barokne književnosti.
Isticanjem zajedničkog jezika i kulturne baštine, Katančić ovom knjižicom postavlja rane teorijske i idejne temelje za kasniji Hrvatski narodni preporod, zbog čega ovo djelo zauzima ključno mjesto u povijesti hrvatske estetike i filologije.
Jedan primerak je u ponudi
