Džejms Džojs i film
Lorencinova knjiga istražuje veze Jamesa Joycea i 'sedme umjetnosti'. Teško ju je žanrovski odrediti - ona je i esej, i biografsko djelo, i kritika, a autor je probao tekstualnu konstrukciju utemeljiti na jeziku uzora, pa je knjiga pisana Joyceovim stilom
Joyce je otvorio 1909. prvo kino u Irskoj, s Ejzenštajnom pregovarao o ekranizaciji svog čuvenog djela. Mada su prema književnim djelima Jamesa Joycea snimani filmovi, ekranizacije nisu pobudile pažnju sineasta ili mislilaca da o književnom djelu hirovitog i umnog pisca progovore i sa stanovišta veze Joycea i filma - smatra redatelj i kritičar Nikola Lorencin. Poznati autor ovu "nepravdu" ispravlja svojom knjigom jednostavnog naziva, ali "džojsovske strukture". Slavni irski pisac, autor kultnih romana "Uliks", "Fineganovo bdjenje", "Portret umjetnika u mladosti", i zbirke pripovijedaka "Dublinci"...višestruko je povezan sa svijetom pokretnih slika, bez obzira na to što, po riječima Lorencina, možemo govoriti samo o "latentnom filmu" u njegovim knjigama.
Jedan primerak je u ponudi
