Stari Osijek

Na tlu današnjeg grada bilo je više ilirskih i andizetskih naselja, a najveću je važnost imala keltska Mursa. Nalazom, između ostalog, keltskog svetišta iz 2. st. pr. Kr. potvrđeno je da se nalazila na području današnjeg Donjeg Grada. Rimski vojni logor iz vremena osvajanja Panonije potvrđen je nalazom tegula VII Legije. Dvostruki opkopi i očuvani zemljani nasipi bedema logora bili su vidljivi na površini sve do sredine 18. stoljeća.

Tada im je položaj na zapadnoj strani zabilježen i u kartografskim prikazima, a nestali su širenjem Donjeg Grada. Standardni pravokutni legijski Castrum imao je prema Dravi utvrđen dodatak koji je štitio luku i most preko Drave. Ostatci njegovih temeljnih kamenih stubova još su ovijek vidljivi za niskog vodostaja rijeke. Na most se s druge strane Drave nastavljao dugačak nasip ili sustav mostova preko močvara, vjerojatno prema Kopačevu. To je svojevrsna preteča kasnijeg slavnog osječkog mosta do Darde sultana Sulejmana.

U vrijeme cara Hadrijana, rimska Mursa uzdignuta je u status kolonije Colonia Aelia Mursa (124. ili 133. g.), a grad se razvio u velikoj ekstenziji i izvan zidina nekadašnjeg Castruma s njegove zapadne strane. Središnji dio te zapadne ekstenzije kontinuirano i opsežno se istražuje od 2001. pod vodstvom Slavice Filipović (voditeljica antičkog odjela Muzeja Slavonije). Otkrivena je vjerojatno središnja ulica u pravcu istok – zapad (Decumanus Maximus) s kolovozom širokim 3 m te dubokim odvodnim jarcima s obje strane ulice. (s jarcima njena širina narasta na 8 m). Nađeni su i široki trijemovi na obje strane.

Brojne baze stupova trijemova kao i kapiteli nađeni su obrušeni u jarcima. Ulica je otkrivena u dužini od oko 150 m, a uz nju s jedne i druge strane iza trijemova i brojne građevine nekadašnjeg gradskog tkiva od kojih se ističu tabernae, veliko svetište boga Silvana s 5 žrtvenika i ostacima zidova i trijema oko njih (dim. 57x34m) i jedne veće građevine (površine 1600 m2) s osobito reprezentativnim pročeljem itd.