
Vodič za novi svijet: Zašto je uzajamno jamstvo ključ našeg oporavka
Zašto 1% svetske populacije poseduje 40% bogatstva? Zašto obrazovni sistemi širom sveta proizvode nesrećnu, loše obrazovanu decu? Zašto postoji glad?
Promene koje su se dogodile u svetu tokom poslednjih nekoliko decenija ukazuju na to da čovečanstvo postaje integrisan, međusobno povezan sistem, poput drugih sistema u prirodi, stoga su zakoni koji opisuju međusobne odnose elemenata u prirodi sada primenljivi i na ljudsko društvo. Dok cela Priroda sledi princip uzajamne garancije – daj šta možeš i dobij šta ti je potrebno – ljudi funkcionišu na suprotan način: uzmi šta možeš i daj šta moraš. Novi svet zahteva od nas da rekonstruišemo sve sisteme i procese na osnovu novog pristupa saradnje i uzajamne garancije, prema kojem smo svi garanti međusobnog blagostanja. Najvažniji sistemi za uvođenje promena su obrazovanje i mediji. Škole bi trebalo da vaspitavaju decu da budu ljudi ili, još bolje, humani. Pristup uzajamnog garancije će nas dovesti do stvarne socijalne pravde i stoga predstavlja ključ naše održivosti i prosperiteta, i pružiće nam, pored ekonomske i finansijske sigurnosti, poverenje u život i unutrašnji mir i sreću. Na prvi pogled, uzajamna garancija može delovati kao naivna ideja, nepraktična u stvarnom životu. Međutim, primena pristupa uzajamne garancije ima stvarne implikacije za društvo i ekonomiju, od kojih su najvažnije pozitivna društvena klima, povećani viškovi i smanjeni troškovi života.
Jedan primerak je u ponudi