Antologija novije srpske lirike
Antologija novije srpske lirike, koju je 1911. godine priredio Bogdan Popović, predstavlja jedno od najznačajnijih djela srpske književne kritike i antologijske prakse.
Objavljena u Zagrebu od strane Matice hrvatske, ova zbirka ima za cilj prikazati najljepše primjere srpske lirske poezije od sredine 19. stoljeća do početka 20. stoljeća.
Popović je u predgovoru istaknuo da je izbor pjesama napravljen isključivo prema estetskim kriterijima, birajući one koje su "cijele lijepe", bez obzira na povijesni ili kulturni značaj autora. Naglasio je da je antologija zbirka pjesama, a ne pjesnika, te da je cilj bio stvoriti skladnu cjelinu koja pruža estetsko zadovoljstvo čitatelju.
Antologija je podijeljena na tri razdoblja:
Prvo doba (poslije 1840.): Obuhvaća pjesnike poput Branka Radičevića, Jovana Jovanovića Zmaja, Đure Jakšića i Laze Kostića, čije pjesme odražavaju romantizam i nacionalni preporod.
Drugo doba (poslije 1880.): Uključuje pjesnike kao što su Vojislav Ilić, Jovan Dučić, Aleksa Šantić i Milan Rakić, koji unose modernističke elemente i formalnu uglađenost u srpsku poeziju.
Treće doba (poslije 1900.): Predstavlja mlađe pjesnike poput Sime Pandurovića, Veljka Petrovića i Danice Marković, čije pjesme odražavaju nove poetske pravce i individualne izraze.
Popović je izbjegavao uključivanje pjesama koje su bile političke, satirične ili prigodne, fokusirajući se isključivo na lirske pjesme koje izražavaju duboka osjećanja i estetsku vrijednost. Njegova antologija ostaje važan doprinos razumijevanju i vrednovanju srpske lirske poezije.
Jedan primerak je u ponudi
- Oštećen hrbat
