
Tertium Organum
Tertium Organum: Ključ za enigme sveta (1912) je delo ruskog filozofa i mistika P. D. Uspenskog, koje predstavlja ambiciozan pokušaj sinteze nauke, filozofije i misticizma u novi sistem razumevanja stvarnosti.
Uspenski tvrdi da njegova knjiga predstavlja „treći organ znanja“, nakon Aristotelove logike i Bejkonovog empirijskog metoda, i predlaže novi način saznanja koji prevazilazi ograničenja trodimenzionalnog razmišljanja.
Knjiga istražuje prirodu svesti, prostora i vremena, tvrdeći da je naša percepcija stvarnosti ograničena trodimenzionalnim umom. Uspenski uvodi koncept četvrte dimenzije, koju povezuje sa vremenom i višom svešću. On veruje da ljudi mogu dostići više stanje svesti kroz unutrašnji razvoj, što im omogućava da razumeju svet izvan fizičkih ograničenja. Inspirisan matematičkim idejama i istočnom filozofijom, on sugeriše da je četvrta dimenzija ključ za spoznaju apsolutne istine.
Uspenski takođe ispituje odnos između subjekta i objekta, tvrdeći da je stvarnost subjektivna i da je svest osnova svega što postoji. On kritikuje materijalizam i poziva na holistički pristup koji kombinuje nauku i duhovnost. Knjiga je imala snažan uticaj na ezoterične i filozofske krugove, posebno kroz povezivanje sa učenjima G. I. Gurđijeva, i ostaje značajna za proučavanje metafizike i svesti.
Jedan primerak je u ponudi