Pismo nerođenom djetetu
Jedno od najpotresnijih i najhrabrijih djela svjetske književnosti 20. stoljeća. Napisano kao dugi monolog trudne žene (same Fallaci), knjiga je istovremeno intimna ispovijest, feministički manifest i filozofsko suočavanje sa smislom života i majčinstva.
Junakinja je samostalna, svjetski poznata novinarka koja slučajno zatrudni. Umjesto radosti, osjeća strah, bijes i pobunu: hoće li dijete biti „parazit“ koji će joj ukrasti slobodu, karijeru, identitet? U noćnim razgovorima s djetetom u utrobi ona ga preklinje da samo odluči hoće li se roditi ili ne – jer ona sama ne može donijeti odluku. Preispituje patrijarhalne laži o „svetoj dužnosti“ majčinstva, pravo žene na tijelo, strah od odgovornosti, ali i duboku ljubav koja se, protiv volje, rađa.
Knjiga kulminira stvarnom tragedijom – pobačajem trudnoće. Posljednje stranice su vapaj majke koja shvaća da je dijete ipak htjela, ali prekasno. Fallaci ne nudi utjehu niti moralizira; njezin je jezik sirov, poetičan, bezobziran. Djelo je 1975. izazvalo svjetski skandal, zabranjivano je, a autoricu su prozivali i feminističkinje i Crkva. Danas se smatra klasikom feminističke literature i jednim od najpotresnijih svjedočanstava o ženskoj slobodi i cijeni koju ona plaća.
Jedan primerak je u ponudi
