Moj zagrebački rukopis
Milčec je i dalje jednako zaljubljen u grad. Jednako mladenački ga osvaja. Opsada Zagreba nikoga nije učinila manjim. Grad raste a osvajač i dalje osvaja neosvojivo.
Tako je Milčec, govoreći o Zagrebu kroz nadahnuto vezivanje fabule o ljubavi, satkao dosad nepoznatu romanesknu cjelinu, krcatu životnim faktima, konkretnim životnim dogodovštinama, vremenskim znakovima i ljudima, živim ili koji ostaju živjeti u kolektivnoj memoriji ili samo u autorovom sjećanju. Njegova ispovjedna proza vrhunski je spoj novinarskog i književnog nerva. Milčec je jednako prisan, ležeran i blizak bilo da govori o velikim, bilo o malim temama. Kod njega je zapravo svaka tema velika. Čarolija ove knjige i jest u toj dvovremenskoj optici kroz koju autor promatra, doživljava i živi sebe i Zagreb. Pratimo rast mladog nestašnog Milčeca i njegovu postupnu preobrazbu u čovjeka 21. stoljeća (pa ga sada aludirajući na njegovo korištenje Interneta i e-maila zovemo Imejlčec). Ovih pola stoljeća koje držimo u ruci isključuje svaku jednodimenzionalnost: uz grad i autora sada i čitatelj doživljava pretakanje vremenskih tijekova u prostranoj, nepotrošivoj zagonetki magnetičnog i magičnog Zagreba. Od kojeg su, rekao bi i dalje neizlječivo zaljubljeni Zvonimir Milčec, ljepše samo Zagrepčanke!
Jedan primerak je u ponudi
