Mirni dani na Clichyju
Autobiografska novela napisana 1940. (revidirana kasnije), a smještena u rane 1930-e godine u pariško predgrađe Clichy. Djelo je nostalgičan, senzualan i živopisan prikaz boemskog života siromašnog američkog emigranta u Parizu.
Glavni lik (očito alter ego autora) živi s prijateljem Carlom (inspiriran Alfredom Perlèsom) u malom, skromnom stanu. Bez novca, posla i stalnih obaveza, dani im prolaze u potrazi za užitkom: jeftino vino, dobar obrok kad ga ima, šetnje noćnim Parizom, posjete bordelima (npr. Club Melody) i brojne seksualne avanture. Žene su centralni motiv – od prostitutki, preko slučajnih susreta, do kratkotrajnih romantičnih epizoda (npr. s mladom Colette). Sve je opisano eksplicitno, vitalistički i bez srama, u tipičnom Millerovu stilu: život kao slavlje tijela, gladi, seksa i slobode.
Iza prividne bezbrižnosti krije se glad, bijeda i osjećaj prolaznosti. Pariz 30-ih nije glamurozan – to su oronuli stanovi, jeftini kafići i ulice Montmartra, ali Miller u tome nalazi čistu radost življenja, suprotstavljenu puritanskom svijetu Amerike.
Knjiga je kraća i blaža od Rakove obratnice, ali dijeli istu energiju: odbacivanje konvencija, slavljenje instinkta i umjetnosti kao načina preživljavanja. To je oda trenutku kad je svijet bio „jednostavniji i sporiji“, a život se svodio na osnovne, sirove užitke.
Jedan primerak je u ponudi
