
Uspon autoritarizma na Zapadnom Balkanu
Knjiga opisuje kako je Zapadni Balkan, nakon početnih demokratskih nada u 2000-im, skliznuo u konkurentski autoritarizam. Objašnjava mehanizme vladavine „silnih ljudi“, ulogu stabilokratije EU i zašto se demokratija ne konsoliduje.
Nakon pada autoritarnih lidera 1990-ih i talasa promena početkom 2000-ih – pada Miloševića, Tuđmana, Đukanovićeve tranzicije, Gruevskog – region je izgledao na putu ka stabilnoj demokratiji i evropskim integracijama. Ali Biber pokazuje kako su se umesto toga učvrstili konkurentni autoritarni režimi: sistemi u kojima formalno postoje izbori, višepartijski sistem i opozicija, ali vladajuće elite koriste državne resurse, medije i institucije da bi osigurale trajnu dominaciju, čineći stvarne promene gotovo nemogućim.
Autor uvodi ključni koncept stabilokratije – neformalni sporazum između EU i lokalnih lidera: Zapad toleriše eroziju demokratije, korupciju i suzbijanje sloboda u zamenu za kratkoročnu stabilnost (npr. saradnja po pitanju migrantske krize, dijalog Beograda i Prištine ili suzbijanje ekstremizma). Ova pragmatika, piše Biber, potkopava same vrednosti koje EU promoviše na duži rok i sprečava istinsku transformaciju.
Knjiga detaljno analizira uobičajene mehanizme: kontrolu medija i javnog mnjenja, osvajanje sudova i institucija, klijentelizam i korupciju kao oruđe vlasti, manipulaciju izborima (finansiranje, pritisak na birače, medijska neravnoteža), selektivni progon opozicije i korišćenje nacionalizma ili identitetskih sukoba za mobilizaciju birača. Biber upoređuje varijante u različitim zemljama – od dugoročne dominacije u Crnoj Gori i Srbiji, preko Severne Makedonije pre 2017. godine, do specifičnosti u Albaniji i BiH – pokazujući kako se isti obrasci ponavljaju uprkos različitim kontekstima.
Uvodni deo sa ironičnim „Savetom balkanskom princu“ je posebno jak – sarkastičan, ali precizan vodič o tome kako održati vlast: kontrolisati medije, oslabiti institucije, koristiti EU kao alibi, održavati privid reformi bez stvarnih promena. Biber ne krivi samo lokalne lidere; pokazuje kako globalni trendovi (uspon populizma i autoritarizma) i slabost međunarodne zajednice (fokus EU na stabilnost umesto na vrednosti) doprinose tom procesu.
Jedan primerak je u ponudi





