Milan Ogrizović - kazališni čovjek
Ivan Trojan u svojoj knjizi izravno definira metodologiju i ciljeve istraživanja koji se sastoje od suvremenog književnoteorijskog preispitivanja izvornih drama i dramatizacija Milana Ogrizovića.
Pri tome polazi od činjenice kako se on u svom raznolikom književnom opusu nije izrazio samo u jednoj određenoj stilskoj scenskoj varijanti nego je tijekom raznolikosti prožeo sva ona obilježja koja su u hrvatskoj književnosti, ponajviše dramskoj, karakteristična za modernu: od povijesnih tragedija, drama naturalističkih i lirsko-simbolističkih obilježja, sve do onih kojima je predložaj narodna poezija i epsko stvaralaštvo. Autor uočava povezanost i uklopljenost Ogrizovićeva dramskog stvaralaštva u pluralističku i policentričnu bečku dramsku književnost tog doba, svjestan kako su hrvatska drama i kazalište u vrijeme moderne imali brojne i plodonosne dodire s bečkim teatarskim životom, nalazeći u njemu poticaje za vlastiti razvitak.
Jedan primerak je u ponudi
