Majstor duša
Majstor duša (1931.) jedno je od najkontroverznijih djela hrvatske međuratne književnosti. Psihološko-društveni roman o svećeniku koji se suočava s sukobom između svećeničke dužnosti, celibata i ljudskih strasti.
Don Lovro Veslarić, mlad, lijep i energičan, šalje se u primorsko selo kako bi smirio sukobe među župljanima. Brzo osvaja selo svojom karizmom, no ubrzo se pokazuje kao složena, egoistična ličnost koja se više posvećuje osvajanju žena nego duhovnom radu. Situacija eskalira dolaskom učiteljice Maje, s kojom don Lovro dobiva dijete, što dovodi do duboke krize savjesti, licemjerja i sukoba između Crkve, sela i vlastite ljudskosti.
Vilović, sam bivši svećenik i apostat, napisao je roman s autobiografskim elementima i oštrom kritikom licemjerja u crkvenim krugovima i patrijarhalnom društvu. Roman je po objavljivanju izazvao ogromnu buru – katolička kritika ga je žestoko napadala, dok su ga drugi hvalili kao hrabar i istinit prikaz.
Majstor duša je snažan psihološki roman s izraženim naturalističkim i realističkim crtama, bogatim opisima dalmatinskog sela i dubokim uvidom u unutarnje sukobe glavnog junaka. Danas se cijeni kao značajno, iako zaboravljeno, djelo hrvatske književnosti 20. stoljeća koje tematizira vjeru, spolnost, moć i moralnu odgovornost.
Jedan primerak je u ponudi
- Nedostaje ovitak
