
Studije i članci I.
Studije i članci I. (1944) sadrži izbor autorovih najvažnijih književnih studija i eseja o Janku Leskovaru, Augustu Šenoi, Đalskom, Eugenu Kvaterniku, Milanu Ogrizoviću i hrvatskom pozorištu. Zrelo kritičko i esejističko izdanje.
Osmi tom Nehajevih Sabranih dela objedinjuje autorova najznačajnija esejistička i kritička dela. Ovaj tom predstavlja Nehajeva u ulozi pronicljivog književnog kritičara i esejiste koji spaja psihološku dubinu, široku kulturnu svest i suptilni analitički stil.
Tom se fokusira na studije posvećene ključnim ličnostima hrvatske književnosti. Nehajev analizira Janku Leskovar, pisca sličnog senzibiliteta, ističući motive dekadencije, provincijske melanholije i psihološke složenosti. Veliku pažnju posvećuje Avgustu Šenoi, posebno njegovom novinarskom radu, ocenjujući ga kao javnu ličnost i polemičara koji je snažno uticao na oblikovanje hrvatske književne scene. Autor se osvrće i na svoje savremenike – piše o Vladimiru Nazoru, Milanu Ogrizoviću (nekrolog) i Ksaveru Šandoru Gjalskom, čija dela ocenjuje sa poštovanjem i kritičkom distancom. Posebno je interesantna studija omladinske drame Eugen Kvaternik, u kojoj Nehajev kombinuje književni pristup sa istorijskim i političkim kontekstom. U eseju O brevijaru Stanka Vraza pokazuje fino razumevanje romantičarskog lirizma i Vrazovog pesničkog senzibiliteta.
Posebno poglavlje posvećeno je hrvatskom pozorištu, oblasti u kojoj je Nehajev decenijama delovao kao uticajni kritičar. Ovde iznosi svoj pogled na razvoj pozorišne umetnosti, repertoara i uloge pozorišta u nacionalnom životu.
Sve studije i članci prožeti su Nehajevovim karakterističnim stilom - elegantnim, preciznim i psihološki prodornim. On se ne zaustavlja samo na spoljašnjim procenama dela, već ulazi u unutrašnji svet pisaca, istražuje motive njihovog stvaralaštva i smešta ih u širi evropski i nacionalni kontekst. Njegova kritika često nosi lični pečat, suptilnu ironiju i duboko razumevanje sukoba između umetnika i društva.
Ovo izdanje iz 1944. godine deo je sabranih dela Milutina Cihlara Nehajeva (1880–1931) i danas je retko, posebno u originalnom koricama. To je obavezno štivo za svakoga ko je zainteresovan za hrvatski književni modernizam, realizam i kulturnu istoriju prve polovine 20. veka.
Jedan primerak je u ponudi





