Narodni preporod Italije I-II

Narodni preporod Italije I–II povijesno je djelo hrvatskog povjesničara Antuna Dabinovića, objavljeno 1939. godine u izdanju Matice hrvatske. Knjiga je podijeljena u dva sveska: prvi obuhvaća razdoblje od 1815. do 1849., a drugi razdoblje od 1849. do 1870./1879. godine, prateći ključne etape talijanskoga nacionalnog preporoda i stvaranja moderne talijanske države.

Polazeći od stanja nakon završetka Napoleonskih ratova i odluka Bečkoga kongresa, autor prikazuje političku rascjepkanost Apeninskoga poluotoka, austrijsku prevlast u sjevernoj Italiji te razvoj nacionalnih i liberalnih pokreta koji su težili oslobođenju i ujedinjenju zemlje. Posebna se pozornost posvećuje revolucionarnim pokretima 1820-ih i 1830-ih godina, djelovanju Giuseppea Mazzinija, organizaciji Mlada Italija te revolucijama 1848.–1849. godine koje su označile prijelomnu fazu talijanskoga preporoda.

U drugom svesku Dabinović obrađuje razdoblje političke konsolidacije pokreta pod vodstvom sardinsko-pijemontske monarhije. Analizira ulogu grofa Camilla Bensa di Cavoura, diplomatske aktivnosti prema Francuskoj i drugim europskim silama, ratove za oslobođenje od austrijske vlasti te djelovanje Giuseppea Garibaldija, čiji su vojni pohodi pridonijeli konačnom ujedinjenju većine talijanskih zemalja. Posebno mjesto zauzimaju proglašenje Kraljevine Italije 1861. godine te postupno uključivanje Venecije i Rima u jedinstvenu državu.

Djelo je napisano sažeto i pregledno, u skladu s popularnoznanstvenom tradicijom Matičine biblioteke, a namijenjeno je širokom krugu čitatelja zainteresiranih za europsku povijest. Osim prikaza talijanskih događaja, knjiga pruža uvid u način na koji su hrvatski intelektualci međuratnog razdoblja promatrali europske nacionalne pokrete, često uspoređujući talijanski Risorgimento s drugim preporodnim procesima 19. stoljeća. Danas predstavlja vrijedan historiografski izvor i svjedočanstvo o hrvatskoj recepciji talijanske povijesti u prvoj polovini 20. stoljeća.