Propast svijeta

Propast svijeta Camillea Flammariona prvi je dio opsežnog futurističkog romana koji apokalipsu ne prikazuje kao naglu katastrofu, nego kao dugotrajan proces koji se odvija tijekom tisućljeća. Flammarion, poznati francuski astronom i popularizator znanosti, polazi od tadašnjih znanstvenih spoznaja o razvoju Sunčeva sustava te zamišlja budućnost čovječanstva suočenog s neumitnim kozmičkim promjenama.

U središtu romana nalaze se posljedice prolaska velikoga kometa, koji uzrokuje goleme poremećaje na Zemlji i označava početak nove epohe ljudske povijesti. Nakon početne katastrofe čovječanstvo ne nestaje, nego se prilagođava novim okolnostima. Razvijaju se znanost, tehnologija i društveni odnosi, dok se civilizacija tijekom mnogih stoljeća neprestano mijenja. Flammarion prati taj razvoj kroz niz generacija, prikazujući kako se čovjekov pogled na svijet, religiju, znanost i vlastitu budućnost postupno preobražava.

Prvi dio romana usmjeren je ponajprije na prijelomni trenutak u kojem stari svijet nestaje, a novi tek nastaje. Autor pritom spaja znanstvenu spekulaciju s filozofskim promišljanjima o prolaznosti civilizacija, granicama ljudskog napretka i položaju čovjeka u svemiru. Umjesto klasične fabule s jednim glavnim junakom, djelo donosi široku panoramu budućih događaja i ideja.

Roman je među najranijim djelima europske znanstvene fantastike koja razmatraju daleku budućnost čovječanstva na geološkim i astronomskim vremenskim razmjerima. Drugi dio, objavljen na hrvatskom 1920. pod naslovom Posljednji dani ljudi, nastavlja ovu viziju i prikazuje završne faze razvoja ljudske vrste te konačno približavanje kraja života na Zemlji.

Naslovnicu hrvatskog izdanja Propasti svijeta oblikovao je hrvatski slikar i grafičar Ljubo Babić, koristeći ekspresivan motiv plamena. Ilustracije u knjizi preuzete su iz izvornog francuskog izdanja koje je bilo opremljeno ilustracijama akademskog slikara Jean-Paula Laurensa i suradnika, a vizualno prate Flammarionovu kozmičku viziju budućnosti i propasti civilizacije.