
Die strahlenden Hände
Korina, čudotvorna isceliteljka iz Minsterlanda, vraća nadu bolesnima svojim „blistavim rukama“, ali njen dar izaziva sukobe između vere, medicine, sumnje i ljudske potrebe za čudom.
Die strahlenden Hande je stoti roman Hajnca G. Konsalika, objavljen 1984. godine, u vreme kada je autor već bio jedan od najčitanijih nemačkih pisaca popularne književnosti. Roman se bavi temom čudesnog isceljenja, ali i pitanjem granice između nade, vere, sugestije, medicine i mogućeg iskorišćavanja ljudske patnje.
U centru radnje je Korina, žena iz Minsterlanda koju bolesni doživljavaju kao čudesnu isceliteljku. Njene „svetleće ruke” postaju simbol nade za ljude kojima zvanična medicina više ne može ili ne zna kako da pomogne. Oko nje se okupljaju očajni, teško bolesni, porodice koje traže spas i oni koji žele da veruju da je izlečenje još moguće. Ali upravo ta nada izaziva jake kontroverze: jedni vide Korinu kao nadarenu ženu koja pomaže ljudima, dok je drugi smatraju opasnom iluzijom, pretnjom medicinskom autoritetu ili fenomenom koji treba razotkriti.
Konsalik gradi tenziju između racionalnog i iracionalnog, medicinske nauke i popularne vere u čuda. Roman pokazuje ne samo Korinin neobičan dar, već i društvenu reakciju na njega: divljenje, sumnju, zavist, strah i želju da se tuđa patnja pretvori u senzaciju. Die strahlenden Hande je tako melodramatska priča o izlečenju, ali i roman o ljudima koji, suočeni sa bolešću i slabostima, traže poslednju nadu tamo gde razum prestaje da daje odgovore.
Jedan primerak je u ponudi





