
Gospodar zaborava
„Gospodar zaborava“ (1987) Oskara Daviča, srpskog pisca, je eksperimentalni roman koji kombinuje poeziju, prozu i filozofsku refleksiju, istražujući teme sećanja, identiteta i zaboravljanja.
Smešten u mračan, apstraktni svet, roman prati protagoniste, braću blizance, koji se suočavaju sa misterioznom figurom Gospodara Zaborava, simboličnim oličenje entropije i gubitka smisla. Priča je nelinearna, isprepletena snovima, metaforama i nadrealnim slikama, odražavajući Davičevu avangardnu poetiku.
Braća, često nerazdvojna u svojoj unutrašnjoj borbi, lutaju kroz lavirint sećanja, pokušavajući da sačuvaju sopstveni identitet od sile zaborava. Gospodar, manipulativna figura, nudi oslobođenje od bola prošlosti, ali po cenu gubitka sebe. Roman dovodi u pitanje prirodu sećanja kao temelja ljudskog postojanja, ali i teret koji ono nosi. Davičo koristi bogat, poetski jezik, pun simbola i aluzija na mitologiju, književnost i istoriju, često aludirajući na kolektivnu traumu i društvene promene.
Kroz fragmentarnu strukturu, Davičo stvara atmosferu nemira i potrage za smislom, gde se stvarnost i san spajaju. „Gospodar zaborava“ je izazov za čitaoca, zahtevajući aktivno tumačenje, ali nudi duboku meditaciju o ljudskoj svesti, gubitku i otporu zaboravu.
Jedan primerak je u ponudi