Hans Werner Richter

Pisac pročita neobjavljeni rukopis, a zatim sluša što su drugi u njemu čuli. Na tom je jednostavnom pravilu Hans Werner Richter (1908.–1993.), njemački romanopisac i urednik, izgradio susrete Grupe 47. Na njima se o književnosti raspravljalo dok je tekst još bio u nastajanju, pred kolegama koji su mogli osporiti i jednu jedinu rečenicu.
Richter je rođen u Bansinu na baltičkom otoku Usedomu, u ribarskoj obitelji. Izobrazbu je stekao u knjižarskom zanatu. Tijekom Drugoga svjetskog rata služio je u njemačkoj vojsci i pao u američko zarobljeništvo. Ondje je radio za listove namijenjene njemačkim zarobljenicima. Po povratku je s Alfredom Anderschom uređivao münchenski političko-kulturni časopis Der Ruf.
Iz kruga suradnika toga časopisa 1947. nastala je Grupa 47. Richter je pozivao pisce i vodio rasprave, a susreti su se tijekom dva desetljeća razvili u važno mjesto poslijeratne zapadnonjemačke književnosti. Na njima su čitali i Ingeborg Bachmann i Günter Grass. Kako su ti pisci izgledali izbliza, Richter je poslije opisao u knjizi književnih portreta Im Etablissement der Schmetterlinge (1986.).
Njegovi prvi romani nose trag novinarskog rada: rečenice su bliske govoru, a rat se vidi iz neposredne blizine. U romanu Die Geschlagenen (1949.) radnju je smjestio na talijansko bojište pred kraj rata i u američki zarobljenički logor. U romanu Sie fielen aus Gottes Hand (1951.) isprepleo je sudbine počinitelja i žrtava iz različitih zemalja. U autobiografski obilježenim Spuren im Sand (1953.) vratio se djetinjstvu i mladosti na Usedomu.
Zagrebačka Zora objavila je 1957. njegov roman Ne ubij. Hrvatskim je čitateljima dostupan i naslov Izgubljeno dostojanstvo (1963.). U Richterovoj prozi iskustvo rata i poraza dobiva glas kroz svakodnevni govor i postupke pojedinaca pod pritiskom.
Naslovi u ponudi
Ne ubij
Roman Hansa Wernera Richtera o iskustvu Drugoga svjetskog rata, od ratnih pobjeda i povlačenja do poraza i kaosa. Djelo propituje nasilje, poslušnost, odgovornost i moralne posljedice rata.
