Hans Werner Richter

Pisac pročita neobjavljeni rukopis, a zatim sluša šta su drugi u njemu čuli. Na tom jednostavnom pravilu Hans Werner Richter (1908–1993), nemački romanopisac i urednik, izgradio je susrete Grupe 47. Na njima se o književnosti raspravljalo dok je tekst još nastajao, pred kolegama koji su mogli da ospore i jednu jedinu rečenicu.
Richter je rođen u Bansinu na baltičkom ostrvu Uzedomu, u ribarskoj porodici. Izučio je knjižarski zanat. Tokom Drugog svetskog rata služio je u nemačkoj vojsci i pao u američko zarobljeništvo. Tamo je radio za listove namenjene nemačkim zarobljenicima. Po povratku je s Alfredom Anderschom uređivao minhenski političko-kulturni časopis Der Ruf.
Iz kruga saradnika tog časopisa 1947. nastala je Grupa 47. Richter je pozivao pisce i vodio rasprave, a susreti su tokom dve decenije postali važno mesto posleratne zapadnonemačke književnosti. Na njima su čitali i Ingeborg Bachmann i Günter Grass. Kako su ti pisci izgledali izbliza, Richter je kasnije opisao u knjizi književnih portreta Im Etablissement der Schmetterlinge (1986).
Njegovi prvi romani nose trag novinarskog rada: rečenice su bliske govoru, a rat se vidi iz neposredne blizine. Radnju romana Die Geschlagenen (1949) smestio je na italijansko ratište pred kraj rata i u američki zarobljenički logor. U romanu Sie fielen aus Gottes Hand (1951) isprepleo je sudbine počinilaca i žrtava iz različitih zemalja. U romanu Spuren im Sand (1953), oslonjenom na lično iskustvo, vratio se detinjstvu i mladosti na Uzedomu.
Zagrebačka Zora objavila je 1957. njegov roman Ne ubij. Hrvatskim čitaocima dostupan je i naslov Izgubljeno dostojanstvo (1963). U Richterovoj prozi iskustvo rata i poraza dobija glas kroz svakodnevni govor i postupke pojedinaca pod pritiskom.
Naslovi u ponudi
Ne ubij
Roman Hansa Vernera Rihtera o iskustvu Drugog svetskog rata, od ratnih pobeda i povlačenja do poraza i haosa. Delo preispituje nasilje, poslušnost, odgovornost i moralne posledice rata.
