Elin Pelin

Elin Pelin (pravo ime Dimitar Ivanov Stoyanov, 1877.–1949.) jedan je od najznačajnijih bugarskih pisaca 20. stoljeća i nenadmašni majstor kratke priče. Rođen je u siromašnoj seljačkoj obitelji u selu Bajlovo kraj Sofije. Ne završivši redovno školovanje, radio je kao učitelj, knjižničar i novinar. Književni pseudonim Elin Pelin uzeo je 1897. prema krajoliku svoga rodnog kraja.

Njegovo stvaralaštvo duboko je vezano uz bugarsko selo, koje prikazuje s velikim razumijevanjem, blagim humorom, lirizmom i suosjećanjem prema malom čovjeku. Elin Pelin majstorski slika seljački život, njegove radosti i patnje, lukavost, siromaštvo, vjeru i sudbine običnih ljudi suočenih s teškim društvenim prilikama. Najpoznatija su mu djela zbirke priča Razkazi (1904. i 1911.), novela Gerakovi (1911.), roman Zemlja (1928.) te humorističke priče o Pižu i Pendu na šopskom dijalektu. Pisao je i dječju književnost, među kojom se ističu pustolovine Jana Bibijana.

Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu kao dopisnik, a kasnije je obnašao visoke kulturne dužnosti: bio je upravitelj Muzeja Ivana Vazova i predsjednik Saveza bugarskih pisaca. Njegov stil odlikuje se jednostavnošću, bogatstvom narodnog jezika i suptilnom ironijom. Elin Pelin ostaje klasik bugarske književnosti i jedan od najčitanijih bugarskih autora, čija djela i danas zrače toplinom, humanizmom i dubokim poznavanjem seljačke duše.