Anatole France
Anatole France (pravo ime Anatole François Thibault), francuski književnik (Pariz, 16. IV. 1844 – Saint-Cyr-sur-Loire, 12. X. 1924). Iako je za života bio slavljen od suvremenika (trajno Proustovo nadahnuće), za noviju je recepciju mnogo manje zanimljiv. Njegov antiklerikalizam, vjera u razum, »nasmiješeni skepticizam« i jasan, klasični stil djeluju pomalo naivno i staromodno u duhovnom, političkom i estetičkom ozračju nakon II. svjetskog rata. Načitani sin pariškoga knjižara ušao je u književnost razmjerno kasno s djelom Zločin Sylvestra Bonnarda (Le Crime de Sylvestre Bonnard, 1881), gdje se miješaju građanska kultura i humanizam s tjeskobama rođenima iz Pariške komune. Istodobno je objavio prvi u nizu autobiografskih romana (Knjiga moga prijatelja – Le Livre de mon ami, 1885; Pierre Nozière, 1899; Mali Pierre – Le Petit Pierre, 1918), u kojima poluizmišljeno djetinjstvo služi tematiziranju pobune protiv poretka, a odatle će niknuti piščevo ljevičarstvo, vjera u socijalizam i osjećaj za društvenu pravdu (Afera Crainquebille – L’Affaire Crainquebille, 1901). Odgojen na djelu Rabelaisa, Montaignea i Voltairea, France je vrstan stilist koji se odlučio za klasičnu mjeru i jasnoću. U političkom životu angažirao se na strani A. Dreyfusa, pozdravljao je ideju socijalizma i Listopadske revolucije. Kao ugledni književni kritičar i kroničar, France je književno konzervativan, unatoč progresivnim političkim stavovima. U mnogobrojnim povijesnim i naprednim romanima (Thaïs, 1890; Pečenjarnica kraljice Pédauque – La Rôtisserie de la reine Pédauque, 1893) France razotkriva stereotipe: o Francuskoj revoluciji u romanu Bogovi žeđaju (Les Dieux ont soif, 1912), ili o oportunizmu Republike (u 4. sv. Suvremene povijesti – L’Histoire contemporaine, 1897–1901). U djelima iz starosti prevladavaju skepsa i ironija (Otok pingvina – L’Ile des pingouins, 1907; Pobuna anđela – La Révolte des anges, 1914). Franceovo je djelo paradoksalno zbog unutrašnjeg protuslovlja: ono odražava građansku kulturnu tradiciju kojoj vrijednosti osporava a predrasude osuđuje, unatoč tomu što joj u estetičkom smislu još pripada. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1921.
Citiranje: France, Anatole. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 11. 2023.
Naslovi u ponudi
Crveni krin
Die rote Lilie (1894) ist nicht nur eine Geschichte verbotener Leidenschaft – sie ist ein subtiles, ironisches Fresko einer Welt, in der Liebe, Politik und Kunst in einem dünnen, fast transparenten Netz aus Konventionen und Begierden miteinander verwoben
Mali Pierre
Anatole Frances Roman *Little Pierre* (1918) ist ein autobiografisches Werk, in dem der Autor mithilfe sanfter Ironie und in der Rückschau die idyllischen und lehrreichen Momente seiner eigenen Kindheit in Paris lebendig werden lässt.
Pečenjarnica / Bogovi žeđaju
In the novels The Oven and Gods Thirst, Anatole France shows the path from reason and humanism to fanaticism, criticizing social prejudices, dogmatism and abuse of power.
Savremena historija: Brijest na bedemu
The first part of the famous tetralogy Contemporary History, published by French Nobel Prize winner Anatole France in 1897. A classic work of European realism and satire from the turn of the century.
Savremena istorija
France's tetralogy, written through the lens of Professor Bergeret, dissects French society at the end of the 19th century. Through politics, intrigue, and the Dreyfus affair, hypocrisy, religious dogmatism, and provincial mentality are exposed.
Svrakino čudo
In the work, the author talks in a witty and satirical way about human credulity, superstition and the tendency to declare ordinary events to be miracles.
Taida: roman iz aleksandrijskih vremena
The novel Taida, published in 1890, is one of the most famous works by French Nobel Prize winner Anatole France. The work is inspired by the legend of Saint Taida of Egypt, a 4th-century courtesan who converted to Christianity.