Higijena ubojice
Debitantski roman Amélie Nothomb satirična je crna komedija o moći riječi i mržnji prema ženama, koja se odvija u tamnoj, neurednoj kući u Belgiji. Kao mračni portret umjetnika-monstruma, podsjeća da riječi mogu biti otrov ili mač.
Osamdesettrogodišnji pisac Prétextat Tach, Nobelovac za književnost, oboljel je od rijetkog raka pluća i ima još samo nekoliko mjeseci života. Njegova smrt se objavi prerano, što pokreće lavinu: pet novinarki, svaka iz drugih zemalja, stiže u njegov raskraćeni svijet da ga intervjuira, sanjajući o senzacionalnoj priči.
Tach, gojazan, prljav i misogin, sjedi u svojoj sobi poput pauka u mreži. Svaku novinarku prima posebno, koristeći jezicičarsku akrobaciju da ih ponižava, vrijeđa i slama. Prva, Nizozemka, bježi u plaču; Francuskinja se suoči s njegovim uvredama; Amerikanka odustane brzo. Tachove monologe, pune pedantnog prezira prema ženskom spolu, pretvaraju u oružje: optužuje ih za glupost, površnost i nedostatak talenta, dok otkriva da njegovi romani – beskrajni, repetitivni opisi ubijanja žena – nisu fikcija, već autobiografski zločini skriveni u umjetnosti.
Kulminacija dolazi s mladom Belgičankom Ninionom, koja izdrži najduže. U psihološkoj borbi, Tach otkriva svoju tajnu: nije pisac genij, već ubojica koji je ubio desetke žena, a pisanje mu služi za "higijenu" – čišćenje savjesti kroz fikciju. No Ninion, inteligentna i uporna, okrene stvari: koristi njegove riječi protiv njega, razotkrivajući laž i slomivši ga. Roman istražuje teme seksizma, narcizma, moći literature i granica između stvarnosti i izmišljotine, s Nothombinim oštrim humorom i apsurdom.
Jedan primjerak je u ponudi
