Filozofsko-teološki dijalog s Marxom

Knjiga Tome Vereša, hrvatskog dominikanca, filozofa i teologa, predstavlja jedan od najtemeljitijih pokušaja dijaloga između kršćanske misli i marksizma u socijalističkoj Jugoslaviji 1970-ih. Autor ne odbija niti nekritično prihvaća Marxa, već ulazi u duboku filozofsku i teološku raspravu s njegovim djelom – od ranog humanističkog Marxa (Pariški rukopisi, otuđenje rada i čovjeka) do kasnijeg materijalističkog pristupa (Teze o Feuerbachu, Kapital, povijesni materijalizam).

Vereš posebno osvjetljava Marxovu kritiku religije kao „opijuma naroda“, ali pokazuje kako ona proizlazi iz otuđenja i može se čitati paralelno s kršćanskim shvaćanjem grijeha i pada. Ističe sličnosti u naglasku na praksu i promjenu svijeta: Marxova teza da filozofi samo tumače svijet, a treba ga mijenjati, rezonira s kršćanskom eshatološkom nadom i pozivom na djelovanje u povijesti. Raspravlja o antropologiji – čovjeku kao biću rada, slobode i transcendencije – te pokušava prevladati Marxov čisti materijalizam prema otvorenosti prema transcendentalnom.

Knjiga nije apologetska ni pro-marksistička; ona je susret dvaju velikih narativa o oslobođenju čovjeka – marksističkog i kršćanskog – na razini precizne analize originalnih tekstova, uz utjecaj Tome Akvinskog. Nastala u kontekstu službenog marksizma i Crkvene potrebe za dijalogom, ostaje relevantna za razumijevanje mogućih dodirnih točaka između marksizma, teologije oslobođenja i suvremenih etičkih pitanja pravde i eksploatacije.