Volim sutra

Riječ je ujedno o atipičnoj kronici pariškog predgrađa Livry-Gargan, u čuvenom 93. okrugu, poznatom po visokoj stopi nasilja i brojnoj populaciji imigranata, jer na vrlo inteligentan način uspijeva izbjeći zamku pretjeranog pesimizma i fatalizma.

Dorija živi sama s majkom otkad ih je njezin otac, “bradonja”, jednoga jutra napustio, otišavši u Maroko da pronađe mlađu i plodniju ženu. Pripovijedajući godinu dana Dorijina života, Faïza Guène donosi galeriju smiješnih i poetičnih portreta: Dorijine majke, spremačice u hotelu Formula 1 na Bagnoletu; njezina prijatelja Hamoudija, starijeg dečka iz naselja koji je zna otkad je “bila velika kao pločica hašiša”; gospođe Burlaud, školske psihologinje koja nosi haltere i vonja na šampon protiv ušiju; socijalnih radnika koji po zadatku prolaze njihovim malim dvosobnim stanom; vršnjaka Nabila, koji joj daje instrukcije i koristi priliku da joj ukrade prvi poljubac; ili pak Aziza, trgovca kojeg Dorija uzalud pokušava namjestiti svojoj majci, a on ih čak neće ni pozvati na svoje vjenčanje. No ništa zato - Doriju i njezinu majku “boli briga što nisu dio jet-seta”.

Ogorčena i sita svega, razočarana u sve osim u ljubav svoje majke, Dorija iznosi probleme čitave jedne shizoidne generacije mladih Francuza koji žive između dvaju kultura: tradicijske kulture zemlje njihovih roditelja i suvremene francuske kulture.