Travnička hronika
"Travnička hronika" roman je Ive Andrića, prvi put objavljen 1945. godine. Ovo djelo pripada autorovom tzv. bosanskom ciklusu i pruža široku sliku povijesnih, kulturnih i političkih prilika u Bosni tijekom osmanske i austrijske vladavine.
Roman je kronika događaja u Travniku, tada sjedištu bosanskog vezira, tijekom razdoblja od 1806. do 1814. godine.
Radnja romana smještena je u Travnik, u vrijeme složenih političkih previranja kada su se Osmanlijsko Carstvo, Napoleonska Francuska i Habsburška Monarhija sukobljavali za utjecaj na Balkanu. U središtu priče su dvojica stranih konzula – francuski konzul Jean Daville i austrijski konzul Joseph von Mitterer – koji sa svojim obiteljima dolaze u Travnik i ulaze u interakciju s lokalnim stanovništvom, vlastima i kulturom.
Daville i Mitterer, sa svojim kontrastnim osobnostima i političkim ciljevima, nastoje pridobiti naklonost vezira i ostvariti politički utjecaj. Njihov dolazak simbolizira ulazak Zapada u zatvoreni svijet Bosne. Konzuli i lokalno stanovništvo često dolaze u sukobe zbog kulturnih razlika, političkih intriga i različitih interesa. Travnik je prikazan kao mjesto gdje se preklapaju različiti svjetovi – osmanski, zapadnoeuropski i lokalno bosanski.
S promjenama u globalnoj politici, dolazi do povlačenja konzula i završetka njihovih misija u Travniku. Njihov odlazak simbolizira prolaznost političkih i povijesnih događaja, dok Bosna ostaje u svom cikličkom stanju.
"Travnička hronika" napisana je u obliku kronike, s pripovjedačem koji s distance i objektivnošću opisuje povijesne događaje. Roman se ističe bogatim jezikom, detaljnim opisima i psihološkom dubinom likova. Kroz priču o prošlosti, Andrić razmatra univerzalne teme koje su relevantne i u modernom dobu.
Jedan primjerak je u ponudi
