Francuska književnost

Evgenija Grande

"Eugenija Grande" (1833.), dio Balzacove Ljudske komedije, realističan je roman koji istražuje pohlepu, obiteljske odnose i žrtve ljubavi u provincijskom francuskom društvu.

Evgenija Grande / Muzej starina

Balzac u romanima Eugenija Grande (1833.) i Muzej starina (1837.) istražuje univerzalne teme pohlepe, ljudskih strasti, žrtve i moralnih dilema, smještajući ih u različite društvene kontekste francuskog društva 19. stoljeća.

Figarova ženidba ili Ludi dan: Komedija u pet ćinova

Komedija "Figarova ženidba ili Ludi dan" (1784.) nastavak je Seviljskog brijača. Figarova ženidba kroz ljubavne zaplete i intrige kritizira društvene nepravde, slaveći Figarovu i Suzaninu domišljatost u borbi protiv aristokratske samovolje.

Filozofske priče

Filozofske priče dio su Balzacove "Ljudske komedije", i obuhvaćaju četiri priče – Šangrinska koža, Eliksir dugog života, Nepoznato remek-djelo i Melmoth pokajnik – koje istražuju filozofske, moralne i metafizičke teme kroz složene likove i simbolizam.

Francuska mesalina

Francuska Mesalina (1789.), erotski roman anonimnog autora, satirički pamflet protiv dvorske dekadencije pred Revoluciju. Teme su libertinizam, kritika aristokracije, seksualna moć žena. S uvodom Jeana M. Goulemota.

Francuski klasicisti

Gargantua

Rođenje, djetinjstvo, odgoj i ratni podvizi diva Gargantue: satira na skolastiku, ratove, monaštvo i društvo, s grotesknim humorom, enormnim jelom/pijenjem i utopijskim idealima.

Gargantua i Pantagruel

Remek-djelo Rabelaisa, romaneskni je ciklus u pet knjiga koji prati avanture divova Gargantue i njegova sina Pantagruela. Vinaver, poznat po jezičnoj virtuoznosti, majstorski prenosi Rabelaisov raskošni humor, sočne psovke i slojevite igre riječi.

Germinal

Roman koji predstavlja vrhunac književnog stvaranja jednog od najznačajnijih predstavnika naturalizma u književnosti.

Golicave priče

Golicave priče sastoje se od 30 kratkih pripovijedaka podijeljenih u tri "desetke" (décamérons), po uzoru na Boccaccijev Dekameron.