Humka

Svijet obavještajne službe u narodnooslobodilačkoj borbi zbog svoje specifičnosti prikazivan je u nas prvenstveno publicističkim sredstvima, pa slobodno možemo reći da smo s “Humkom” dobili prvi poetsko-psihološki roman na tu temu. Ono što “Humku” izdiže iz prosječne ratne proze jest kut gledanja koja ne boluje od sheme crno-bijelo, koji otvara prije svega prostor ljudskosti i u takvom neljudskom zbivanju kakav je rat, odnosno rat u ratu kad je riječ o obavještajnom radu. Mogućnost dobra i zla daje onu dramsku tenziju koja nosi čitatelja da knjigu pročita nadušak, da bi se na kraju, vođen Kovačevićem darom za otkrivanje običnih, “sitnih” ljudskih vrlina, opredijelio za plemenitost i nadu.