Posljednji dani panka

Rezigniran, umoran od lažnih vesti i praznine, glavni lik pokušava da pronađe smisao u starim idealima. Pridružuje se grupi prijatelja iz mladosti koji pokušavaju da ožive pank klub „Mokra kifla“ – nekadašnje utočište subkulture, otpora i slobode iz 80-ih i ranih 90-ih. Klub je sada trošan, a pokušaj njegove obnove postaje simbolična borba protiv novog doba: tranzicione bede, nacionalizma, komercijalizacije, tuposti i oportunizma.

Roman prati niz događaja oko kluba – probe benda, svađe, piće, sećanja na prošlost, sukobe sa lokalnim moćnicima (predstavnicima novog poretka koji guše svaki trag alternativnosti). Junak se suočava sa prolaznošću mladosti, izdajom ideala, ali i malim trenucima solidarnosti i pobune. Tu je i indirektna ljubavna priča – kratke veze, nostalgija za izgubljenim.

Nuhanović piše ironično, samoironično i kritički: pank ovde više nije revolucija, već poslednji dah otpora u svetu koji je progutao sve. Devedesete su prikazane kao mazohističko, podsmehljivo doba koje je uništilo jednu generaciju. Stil je živahan, razgovorni, sa autobiografskim dodirima – mešavina gorčine, humora i nežnosti prema poraženima.

Knjiga je oproštaj od mladosti generacije koja je verovala u promene, ali je završila u apatiji i provincijskoj stagnaciji. To je tragikomični portret kraja subkulture i početka „normalnog“ života u Hrvatskoj nakon rata i Tuđmana.