Posljednji dani panka
Generacijski roman smješten u kasne 1990-e, u provincijsku Hrvatsku. Glavni junak, tridesetpetogodišnji novinar u dubokoj profesionalnoj i egzistencijalnoj krizi, vraća se iz Zagreba u rodni grad nakon godina rada u senzacionalističkim medijima.
Rezigniran, umoran od lažnih vijesti i praznine, glavni junak pokušava pronaći smisao u starim idealima. Priključuje se grupi prijatelja iz mladosti koji pokušavaju oživjeti pank-klub „Mokra kifla“ – nekadašnje utočište subkulture, otpora i slobode iz 80-ih i ranih 90-ih. Klub je sada oronuo, a pokušaj obnove postaje simbolična borba protiv novog doba: tranzicijske bijede, nacionalizma, komercijalizacije, tuposti i oportunizma.
Roman prati niz događaja oko kluba – probe bendova, svađe, piće, sjećanja na prošlost, sukobe s lokalnim moćnicima (predstavnicima novog poretka koji guše svaki trag alternativnosti). Junak se suočava s prolaznošću mladosti, izdajom ideala, ali i s malim trenucima solidarnosti i bunta. Posredno je tu i ljubavna linija – kratke veze, nostalgija za izgubljenim.
Nuhanović piše ironično, samoironično i kritički: pank ovdje nije više revolucija, već posljednji dah otpora u svijetu koji je sve progutao. Devedesete su prikazane kao mazohističko, podrugljivo razdoblje koje je uništilo generaciju. Stil je živ, razgovorni, s autobiografskim primjesama – mješavina gorčine, humora i nježnosti prema poraženima.
Knjiga je oproštaj od mladosti jedne generacije koja je vjerovala u promjenu, a završila u apatiji i provincijskoj stagnaciji. To je tragikomičan portret kraja subkulture i početka „normalnog“ života u Hrvatskoj nakon rata i Tuđmana.
Jedan primerak je u ponudi
