
C. i Kr. ratni logori 1914.–1918.
Prvi sveobuhvatni prikaz stradanja istarskih civila (uglavnom žena, dece i starijih osoba) u austrougarskim izbegličkim logorima tokom Prvog svetskog rata, zasnovan na ličnim sećanjima autora iz Ližnjana.
Knjiga Josipa (Hosea) Defrančeskog *Ratni logori C. i Kr. 1914–1918. jedno je od najvažnijih svedočanstava o humanitarnoj katastrofi koja je zadesila stanovništvo Južne Istre nakon ulaska Italije u rat 1915. godine. Austrougarske vlasti su evakuisale (ili proterale) desetine hiljada civila — uglavnom Hrvata iz pulskog i ližnjanskog područja — u logore i naselja u Mađarskoj, Moravskoj, Češkoj i Austriji. Najgore je bilo u velikom izbegličkom logoru Gmind u Donjoj Austriji, gde su hiljade ljudi umrle od gladi, tifusa, dizenterije i drugih bolesti zbog katastrofalnih uslova.
Autor Joso Defrančeski (Ližnjan, 1906 – Argentina, sredina 1970-ih) napisao je knjigu na osnovu sopstvenog traumatičnog iskustva iz detinjstva. Kao devetogodišnjak, proteran je iz Ližnjana sa majkom, braćom, bakom i dedom. U logoru Gmind izgubio je mlađeg brata Ivicu i dedu. Knjiga je stoga istovremeno i lični memoari i šira istorijska dokumentacija o sudbini istarskih „evakuisanih“. Defrančeski naglašava da nije ništa preterivao, već je čak i dosta ublažio teme.
Knjiga predstavlja prvi sveobuhvatni prikaz ove teme u hrvatskoj (jugoslovenskoj) književnosti. Kasnije je doživela prošireno izdanje (Ližnjan, 2015). Stil je direktan, emotivan i dokumentaran, sa mnoštvom konkretnih imena, mesta i sudbina. Knjiga nije samo optužba protiv austrougarskih vlasti za nemar i nehumano postupanje, već i vredan izvor za proučavanje Prvog svetskog rata „u pozadini“, italijanizacije Istre i sudbine istarskih Hrvata.
Danas se smatra bibliografskom retkošću. Primerci prvog izdanja iz 1937. godine se veoma retko pojavljuju na tržištu i traženi su među kolekcionarima istarske tematike, literature o Prvom svetskom ratu i regionalne istorije.
Angeboten wird ein Exemplar
- Tragovi patine
- Blago oštećenje korica





