C. i Kr. ratni logori 1914.–1918.
Prvi cjeloviti prikaz stradanja istarskih civila (uglavnom žena, djece i staraca) u austro-ugarskim izbjegličkim logorima tijekom Prvog svjetskog rata, temeljen na osobnim sjećanjima autora iz Ližnjana.
Knjiga Josipa (Jose) DefrančeskogC. i Kr. ratni logori 1914.–1918. jedno je od najvažnijih svjedočanstava o humanitarnoj katastrofi koja je zadesila stanovništvo Južne Istre nakon ulaska Italije u rat 1915. godine. Austro-ugarske vlasti evakuirale su (odnosno protjerale) desetke tisuća civila — pretežno Hrvata iz pulskog i ližnjanskog područja — u logore i naselja u Mađarskoj, Moravskoj, Češkoj i Austriji. Najteže je bilo u velikom izbjegličkom logoru Gmünd u Donjoj Austriji, gdje su tisuće umrle od gladi, tifusa, dizenterije i drugih bolesti zbog katastrofalnih uvjeta.
Autor Joso Defrančeski (Ližnjan, 1906. – Argentina, sredina 1970-ih) knjigu je napisao na temelju vlastitog traumatičnog dječjeg iskustva. Kao devetogodišnjak je s majkom, braćom, bakom i didom protjeran iz Ližnjana. U logoru Gmünd izgubio je mlađeg brata Ivicu i dida. Knjiga je stoga istovremeno osobna memoarska proza i šira povijesna dokumentacija o sudbini istarskih “evakuiraca”. Defrančeski naglašava da ništa nije pretjerao, nego je mnogo toga čak i ublažio.
Knjiga predstavlja prvi cjeloviti prikaz ove teme u hrvatskoj (jugoslavenskoj) literaturi. Kasnije je doživjela i prošireno izdanje (Ližnjan, 2015.).Stil je izravan, emotivan i dokumentaran, s mnogo konkretnih imena, mjesta i sudbina. Knjiga nije samo optužba protiv austro-ugarskih vlasti za nebrigu i nehumano postupanje, već i vrijedan izvor za proučavanje Prvog svjetskog rata “u pozadini”, talijanizacije Istre i sudbine istarskih Hrvata.
Danas se smatra bibliografskom rijetkošću. Primjerci prvog izdanja iz 1937. vrlo se rijetko pojavljuju na tržištu i traženi su među kolekcionarima istarske tematike, literature o Prvom svjetskom ratu i regionalne povijesti.
Jedan primjerak je u ponudi
- Blago oštećenje korica
- Tragovi patine
