Pisma iz mog mlina

Već u predgovoru saznajemo kako je Alphonse Daudet kupio stari mlin, odnosno, vjetrenjaču “u srcu Provanse”. Mlin je toliko oronuo da nije upotrebljiv, no Daudet ga svejedno kupuje kako bi mu poslužio kao inspiracija za pisanje. Iako je kao mladić morao napustiti Provansu u potrazi za poslom i boljim životom, u ovim kratkim pričama Daudet bilježi krajolike juga Francuske na pomalo nostalgičan i istovremeno snishodljiv način. Pisma iz mog mlina je zbirka pripovijetki čija je radnja smještena u Provansi, a u kojima Daudet na šaljiv i pitoreskan način pokušava čitatelju dočarati ljepotu juga Francuske i seoskog života. Pripovjedač svih pripovijetki u zbirci nalazi se u 1. licu i zapravo se obraća pariškim čitateljima. Nakon što se preselio s juga Francuske u Pariz, Daudet piše kratke alegorijske priče o životu u Provansi te o putovanjima na Korziku i u Alžir. Priče su inspirirane kako svakodnevicom na francuskom jugu. tako i provansalskim narodnim pričama koje često opisuju zanimanja ljudi (kao u priči Beaucairska poštanska kola) te životinjski i biljni svijet Provanse (poput priče Useljenje). Priče karakterizira mješavina tuge i vedrine, sažaljenja i ismijavanja. Dok prirodu češće opisuje na pastoralni način, u ophođenju s ljudima zna sugovornike ili subjekte pripovijetke prikazati kao karikature.