Prezir / Agostino

Prezir (1954.) je egzistencijalni roman o raspadu braka i muškoj opsesiji. Glavni junak Riccardo Molteni, intelektualac i scenarist, radi na filmovima koje prezire kako bi financijski osigurao život sa suprugom Emilijom, lijepom, ali neobrazovanom ženom iz siromašne obitelji. Početno idiličan brak počinje pucati: Emilia postaje hladna, distancirana i na kraju prezire supruga. Riccardo, opsjednut potrebom da razumije zašto, secira svaki detalj njihova odnosa – novac, njegov posao u filmskoj industriji (posebno suradnja s producentom Prochazkom), seksualnost i komunikaciju. On tumači njezino ponašanje kroz mit o Odiseju i Penelopi (rad na scenariju za adaptaciju), videći sebe kao intelektualca koji ne može zadovoljiti njezine instinktivne potrebe. Kulminacija je na putu u Kapri, gdje se sukob intenzivira, a prezir postaje nepovratan. Moravia ovdje istražuje nemogućnost prave komunikacije u braku, erotsku i klasnu nesuglasicu, mušku narcisoidnost i destruktivnu potrebu za razumijevanjem. Roman je poznat po adaptaciji Jean-Luca Godarda (Le Mépris, 1963.) s Brigitte Bardot i Michelom Piccolijem.

Agostino (1944., napisano 1942., zabranjeno pod fašizmom) je kratki roman/novela o prelasku iz djetinjstva u adolescenciju. Trinaestogodišnji Agostino provodi ljeto na talijanskoj obali s prelijepom udovicom-majkom. Do tada je duboko vezan uz nju – ponosan je na njezinu ljepotu, vozi je čamcem, uživa u njihovoj intimnosti. Ali kada majka počne flertovati s mladim Renatom, Agostino osjeća ljubomoru i zbunjenost. Shvaća da majka nije samo njegova majka, već i seksualno biće – privlači muškarce, ima vlastite želje. Da bi se osvetio ili nadoknadio gubitak, Agostino se druži s grupom grubih, prostih dječaka i njihovim starijim "vođom" Sarom (sumnjivim spasiteljem). Kroz njih doživljava prve seksualne impulse, nasilje, poniženje i sazrijevanje. Roman završava Agostinovim osjećajem gubitka nevinosti i nemogućnošću povratka u djetinjstvo. Moravia majstorski prikazuje psihologiju puberteta: Edipovski kompleks, klasne razlike, seksualno buđenje i bolno otkrivanje roditelja kao neovisnih osoba.

Oba djela dijele Moravijine motive: erotsku dinamiku, otuđenost, nemogućnost posjedovanja drugoga i egzistencijalnu prazninu. "Prezir" je introspektivniji i bračno-orijentiran, dok se "Agostino" fokusira na adolescentnu krizu identiteta. Zajedno pokazuju širinu Moravijina istraživanja ljudske psihe i seksualnosti.