Scientia Sacra IV-VI
Scientia Sacra IV-VI, dio opsežnog životnog djela mađarskog filozofa Béle Hamvasa, nastavak je njegovog monumentalnog proučavanja duhovnih tradicija čovječanstva, započetog u prvim trima tomovima.
Ova zbirka eseja produbljuje Hamvasovu analizu duhovnih i metafizičkih dimenzija, usredotočujući se na inicijaciju, kršćanstvo i univerzalnu tradiciju. Hamvas, poznat po svojoj erudiciji i sintezi istočnjačkih i zapadnjačkih duhovnih učenja, istražuje kako se drevna mudrost očituje u različitim kulturama i epohama.
U četvrtom tomu, naslovljenom A beavatás (Inicijacija), Hamvas se bavi konceptom inicijacije, posebice kroz učenja Hermesa Trismegistosa. Analizira rituale druge rođenja, mističnu svijest i put ka duhovnom prosvjetljenju, naglašavajući vertikalni smjer duhovnog razvoja, za razliku od materijalističkog, horizontalnog pristupa modernog čovjeka. Peti tom produbljuje ove teme, istražujući odnos između mita, metafizike i kulta, s naglaskom na arhetipske slike i njihovu ulogu u očuvanju duhovne svijesti.
Šesti tom, usmjeren na kršćanstvo, posebno razmatra evanđeosku poruku i njeno jedinstvo s arhaičnim tradicijama. Hamvas tvrdi da kršćanstvo, posebice Isusova poruka o jedinstvu ("da svi jedno budu"), predstavlja kulminaciju univerzalne duhovne tradicije. On povezuje kršćanske koncepte s vedantskim, taoističkim i drugim učenjima, ističući univerzalnost duhovnog znanja. Knjiga kritizira moderni materijalizam i duhovnu krizu, pozivajući na povratak "svetoj znanosti" (scientia sacra) koja integrira znanje, vjeru i intuiciju.
Hamvasov stil je poetičan, ali zahtjevan, prožet dubokim razumijevanjem i kritikom suvremenog društva. Djelo je ključno za razumijevanje njegove vizije tradicije kao žive, univerzalne duhovne stvarnosti, relevantne za suvremeni svijet.
Jedan primjerak je u ponudi
