Kazališne veze Osijeka i Pečuha / Eszék és Pécs színházi kapcsolata

Ivković, ugledni osječki kazališni djelatnik i publicist (1944.–2010.), u uvodnoj studiji prati veze od 18. stoljeća, kada su putujuće kazališne družine i njemački repertoar povezivali oba grada, preko 19. stoljeća s pojavom hrvatskog i mađarskog narodnog preporoda, do intenzivne suradnje u 20. stoljeću. Posebno se ističe razdoblje nakon Drugoga svjetskog rata, kada Hrvatsko kazalište u Pečuhu (osnovano 1950-ih) postaje ključno središte hrvatske kulture u Mađarskoj, a suradnja s HNK-om Osijek dobiva institucionalni karakter – gostovanja, zajedničke produkcije, razmjena glumaca i redatelja.

Knjiga donosi i priloge drugih autora, dokumente, kritike i svjedočanstva o gostovanjima (npr. Šenoa i Krleža u Pečuhu), te naglašava ulogu Pečuha kao važnog središta hrvatskog teatra izvan granica Hrvatske. Ivkovićeva analiza pokazuje kako su te veze bile ne samo umjetničke, nego i identitetske, doprinoseći očuvanju hrvatskog jezika i kulture u dijaspori.

Rad je dvojezični (hrvatski i mađarski jezik), a služi kao svjedočanstvo o dugogodišnjem kulturnom dijalogu koji nadilazi političke granice. Kao "povijest za budućnost" (kako ga naziva Branko Hećimović), knjiga podsjeća na vrijednost regionalne suradnje i zajedničkog kulturnog nasljeđa.