Miroslav Krleža
Miroslav Krleža (7. srpnja 1893. – 29. prosinca 1981.) bio je jedan od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća – pjesnik, romanopisac, dramatičar, esejist i enciklopedist. Rođen je u Zagrebu, školovao se u Austro-Ugarskoj vojnoj akademiji, ali se brzo posvetio književnosti i intelektualnom djelovanju. Bio je snažan kritičar društvene nepravde, malograđanštine i političkog oportunizma, što je obilježilo velik dio njegove literature.
Njegov opus obuhvaća širok spektar žanrova. Ističu se romaneskni ciklus o Glembajevima (Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda), te epski roman Povratak Filipa Latinovicza (1932). Pisao je i eseje, dnevnike, kritike, enciklopedijske članke te pjesme poput onih iz zbirke Pan.
Krležin stil obilježen je bogatim vokabularom, složenom rečenicom, intelektualnom dubinom i ironijskim distanciranjem. Bio je ključna figura u hrvatskoj kulturi i jedan od osnivača Leksikografskog zavoda (danas LZ Miroslav Krleža). Unatoč političkim pritiscima, ostao je vjeran intelektualnoj autonomiji.
Krležino nasljeđe neizostavno je u hrvatskom kanonu i nezaobilazno u razumijevanju moderniteta i povijesne sudbine Hrvatske i srednje Europe.
Naslovi u ponudi
Republika 1962/10-11
Časopis za književnost i umjetnost
Republika 1964/7-8
Časopis za književnost i umjetnost
Simfonije
Simfonije (1933.) ciklus je od Krležinih šest velikih poema. Rane, vitalističke, panteističke pjesme nabijene bujnim ritmom, senzualnim slikama i ekstatičnim doživljajem prirode i života.
Simfonije
Minerva je početkom tridesetih počela s objavljivanjem sabranih djela Miroslava Krleže. Planirano je objavljivanje osamnaest knjiga, a nakon policijskih pritisaka, završilo se sa devet objavljenih naslova.
Tri drame: U logoru / Vučjak / Golgota
Die Sammlung *Drei Dramen* vereint drei von Krležas wichtigsten dramatischen Texten. Anhand politischer Konflikte, moralischer Verwerfungen und Kritik an gesellschaftlichen Strukturen porträtiert Krleža einen Menschen, der zwischen Idealen, Opportunismus
Zastave 1-5
„Zastave“ prati burni period hrvatske istorije od 1912. do 1922. godine kroz porodični obračun između oca i sina Emerićevih, ali porodična priča je samo osnova za problematizaciju hrvatske, srpske, makedonske i albanske nacionalne sudbine tokom raspada A