Antologija poljske pripovijetke XX stoljeća
Antologija, priređena i prevedena od strane Zdravka Malića, vodećeg hrvatskog polonista i osnivača katedre za poljski jezik na FFZ-u u Zagrebu, predstavlja ključan izbor poljske kratke proze 20. stoljeća.
Malić selekcijom i preciznim prijevodima promiče hrvatsko-poljske književne veze, upoznajući jugoslavenske čitatelje s raznolikošću poljske literature.
Zastupljeni autori obuhvaćaju širok spektar: Władysław Stanisław Reymont (Nobelovac 1924., ruralni realizam), Maria Dąbrowska (ženski pogled na društvo), Witold Gombrowicz (apsurd i satira, str. 125–140), te vjerojatno Stefan Żeromski, Bruno Schulz (mistični modernizam), Tadeusz Borowski (Holokaust i ratne traume), Sławomir Mrożek (satirična kritika socijalizma) i Olga Tokarczuk (kasniji postmodernizam). Pripovijetke prelaze kroz epohe: predratni naturalizam, međuratni avantgarde, ratne svjedočenja i poslijeratne egzistencijalne refleksije.
U uvodu Malić naglašava evoluciju poljske pripovijetke od narodnih motiva do intelektualnih dubina, odražavajući povijesne turbulencije – okupacija, komunizam, disidentski glasovi. Djelo ističe univerzalne teme: identitet, patnja, ljubav, moć i sloboda, čineći ga mostom između kultura.
Jedan primerak je u ponudi
