
Mama Leone
Jergovićeve priče ironično prikazuju detinjstvo i odrastanje. Jedina stvarnost ove autobiografske proze je selidba sa mesta na mesto i iz zemlje u zemlju. Snaga i lepota nalaze se u suptilnim nitima kojima on isprepliće svoje slike.
Napisana u senci jugoslovenskih ratova, ali nikada njima zasenjena, „Mama Leone“ je divan ciklus međusobno povezanih priča jednog od najbriljantnijih savremenih pripovedača Centralne Evrope. Miljenko Jergović nas vodi iz gorko-slatkog sveta prevremeno rođenih čuda od dece i urnebesnih izmišljotina, gde zavodljivost dobro izgovorene laži vredi hiljadu prozaičnih istina, u slomljene svetove zamagljene neveličanstvenošću odrastanja. Pa ipak, za svaku porodičnu izdaju i umanjena očekivanja, svaku ljubav i dom (zemlju) nepovratno izgubljene, svaki ostvareni užas i najgori strah, Jergovićevi likovi nikada ne odustaju od obećanja iskupljenja koje je udaljeno samo usamljeni poljubac ili dobitak na bingo karti. Kao čitaoci, lutamo rapsodičnim književnim sobama knjige i dok nas bezbrojni nezaboravni ljudski glasovi dozivaju, zaprepašćeni, preko okeana i kontinenata, prepoznajemo ih kao svoje.
Jedan primerak je u ponudi





