Petao u prozoru
„Petao u prozoru“ (1960.) je popularni detektivski i kriminalistički roman hrvatskog pisca Milana Nikolića (Osijek, 1924. – Virovitica, 1970.), jednog od najčitanijih autora poslijeratne zabavne proze u Jugoslaviji.
Radnja se odvija u poslijeratnoj Jugoslaviji (vjerojatno 1950-ih), gdje se pojavljuje tajanstveni stranac – navodni turist – koji privlači sumnju zbog neobičnih detalja. Ključni motiv je pijetao (ili slika pijetla) u prozoru neke kuće, koji služi kao signal, simbol ili trag iz prošlosti. Stranac se ispostavlja bivšim pripadnikom Gestapa ili nacističkim suradnikom koji se skriva ili vraća po nešto iz ratnih vremena.
Nikolić gradi napetost kroz klasične elemente krimića: istragu (možda milicije ili običnih ljudi), tajne veze, lažne identitete, sukobe interesa i moralne dileme. Roman ima avanturistički tok, s elementima špijunaže i potjere, a pijetao u prozoru postaje metafora za skrivenu opasnost ili prošlost koja ne prolazi. Djelo je poznato po rekordnoj nakladi za to vrijeme i inspiriralo je ideje za filmsku adaptaciju (npr. Saša Petrović razmišljao o filmu o Gestapovcu-turistu).
Stil je jednostavan, dinamičan, tipičan za Nikolićeve krimiće (slično „Četiri pokojna šerifa“, „Ulaznica za pakao“, „Špijun X javlja“): brz ritam, neočekivani preokreti, kritika fašizma i ratnih zločina kroz zabavnu formu. Nema duboke psihologije, već akcija i moralna poruka o pravdi i sjećanju na prošlost. Roman je bio vrlo popularan, preveden u duhu jugoslavenske zabavne literature 1950-1960-ih, a nedavno reizdan (Vedis, 2025.). Jedno od klasičnih djela domaćeg krimića tog razdoblja.
Jedan primerak je u ponudi
