Kriza psihoanalize - Analitička socijalna psihologija i društvena teorija
U knjizi Fromm iznosi snažnu kritiku suvremene psihoanalize. Smatra da se psihoanaliza udaljila od Freudove početne revolucionarne vizije i pretvorila u tehnički, često sterilni sustav koji zanemaruje dublje ljudske i društvene dimenzije.
Fromm naglašava da je psihoanaliza prvotno bila više od terapije – bila je put ka razumijevanju čovjekove slobode, kreativnosti i borbe protiv represije. No, u suvremenoj praksi, psihoanalitičari sve više postaju tehničari ega, usmjereni na prilagodbu pojedinca društvenim normama umjesto na njegovo istinsko oslobađanje.
Kritizira rigidnost psihoanalitičke ortodoksije i poziva na obnovu humanističke psihoanalize – one koja povezuje psihološke procese s društvenim, etičkim i egzistencijalnim pitanjima. Zdravlje, po Frommu, nije samo odsustvo neuroze, već sposobnost za ljubav, rad i autentičan život.
Također naglašava važnost društvene kritike u psihoanalizi: mnoge psihičke tegobe proizlaze iz otuđenja, potrošačkog mentaliteta i represivnih društvenih struktura. Fromm poziva na povratak psihoanalize kao sredstva za osobno i društveno buđenje.
Dva primerka su u ponudi
