Sve ča mi rabi ovega prolića
Sve ča mi rabi ovega prolića prva je samostalna pjesnička zbirka Evelin Rudan, pulsko-zagrebačke pjesnikinje i znanstvenice (rođ. 1971.). Knjiga predstavlja markantan doprinos suvremenoj istarskoj čakavskoj lirici.
Naslov aludira na proljeće kao razdoblje obnove, želja i potreba, ali s intimnim, svakodnevnim, ponekad ironičnim prizvukom: "sve ča mi rabi" – sve što mi treba ovega proljeća – nešto jednostavno, zemaljsko, emocionalno ili egzistencijalno.
Ključne teme i atmosfere:
- Ljubav i erotičnost – nježne, senzualne, ali ne patetične; proljetna buđenja tijela i osjećaja.
- Zavičaj i identitet – Istra, more, kamen, masline, ruralni pejzaži; čakavica kao živi, organski jezik koji nosi miris zemlje i mora.
- Ženska perspektiva – introspekcija, samoća, radost, melankolija; diskretna mjera emocija, bez pretjerivanja.
- Priroda i ciklusi – proljeće kao metafora promjene, ali i prolaznosti; svakodnevni detalji (cvijeće, kiša, sunce) dobivaju lirsku dubinu.
Stil je čist, ritmičan, s prirodnim tokom čakavskog govora – pjesme su kratke do srednje duge, s bogatim senzornim slikama, suptilnom ironijom i toplinom. Kritika ističe diskretnu mjeru stvari i autentičnost dijalekta, koji nije folklorni ukras, već nositelj intimnog iskustva.
Zbirka je važna kao osvježenje čakavske poezije na prijelazu stoljeća – spoj tradicije i modernog senzibiliteta, ženske lirike i zavičajnog identiteta. Kasnije je Rudan nastavila sličan put u zbirkama Posljednja topla noć (2002.) i drugima.
Jedan primerak je u ponudi
