Sastanak u Telgteu
Fiktivni susret baroknih pjesnika 1647. u Telgteu, koji u jeku Tridesetogodišnjeg rata raspravljaju o njemačkom jeziku i miru, autorova je alegorija na poslijeratnu njemačku „Grupu 47”.
„Sastanak u Telgteu” (Das Treffen in Telgte, u originalu objavljen 1979.) jedno je od najprofinjenijih i jezično najraskošnijih ostvarenja Güntera Grassa. Radnja je smještena u 1647. godinu, pri samom kraju pustošnog Tridesetogodišnjeg rata, u gradić Telgte blizu Münstera. Ondje se, na inicijativu pjesnika Simona Dacha, okuplja skupina vodećih njemačkih baroknih književnika i intelektualaca (poput Gryphiusa, Rista i Schütza). Svrha njihova tajnog susreta u gostionici jest čitanje vlastitih stihova, čuvanje čistoće njemačkog jezika i sastavljanje zajedničkog apela za mir upućenog ratujućim vlastodršcima. Iza povijesne barokne kulise, Grass zapravo gradi snažnu alegoriju na moderno doba i odaje počast Grupi 47 (Gruppe 47) — utjecajnom poslijeratnom udruženju njemačkih pisaca koje je osnovao Hans Werner Richter i koje je imalo ključnu ulogu u obnovi njemačkog kulturnog života nakon II. svjetskog rata. Grass povlači izravnu paralelu između pustoši 17. stoljeća i njemačkog duhovnog te materijalnog ruševinstva 1947. godine.Kroz žustre političke i estetske debate svojih likova, Grass preispituje ulogu intelektualaca u kriznim vremenima, granice umjetničke moći i nemoć poezije pred brutalnošću rata i ideologija. Izdanje iz 1981. godine predstavlja važan dio hrvatskog prijevoda ove vrhunske njemačke književne klasike.
Jedan primerak je u ponudi
