Winnetouovi baštinici

Winnetouovi baštinici

Winnetouovi nasljednici je naziv koji on danas koristi za originalni Winnetou, skraćeno: Winnetou IV, posljednji dovršeni roman Karla Maya. Ovo je ujedno bio i posljednji tom "Sabranih putopisnih priča".

Old Shatterhand, koji sada ima više od 60 godina, prima nekoliko pisama kod kuće u svojoj vili u Radebeulu, uključujući i od sinova Old Surehanda i Apanatschke. U njima ga obavještavaju o skoroj izgradnji spomenika Winnetouu i pozivaju ga na to. Kako bi sagledao stvar i, ako treba, spriječio, kreće na put sa svojom drugom suprugom Klarom, “Herzle”.

Na putovanju jedva “divljim” Zapadom (“srce” smije spavati u šatoru koji su ponijeli sa sobom) prati ih dobar prijatelj i bivši Westman Max “Maksch” Pappermann. Na putu susreću “Mladog orla” i dva Santerova sina, koji su ga na početku romana posjetili u Njemačkoj. U tom procesu, Old Shatterhand pronalazi Winnetouovu stvarnu oporuku kopajući dublje u rupu koju je već iskopao u Winnetou III i gdje je pronašao "kartu blaga" koju je naposljetku uništio Santer. Old Shatterhand konačno uspijeva uvjeriti Winnetouove sljedbenike u površnost i nepoštenje spomenika koji ne uspijeva dovršiti. U pogovoru se, međutim, najavljuje spomenik u New Yorku "kao simbol činjenice da ljudi Amerike, unatoč svim nepravdama nanesenim crvenoj rasi, u potpunosti cijene plemenite kvalitete američkih domorodaca".

Nadalje, Old Shatterhand se miri s mnogim svojim starim neprijateljima (npr. Tatellah Satah). Sve u svemu, roman je mnogo romantiziraniji od svojih prethodnika. U prvom planu je motiv “mir i pomirenje”. Govori se o “Klanu Winnetou”, čiji članovi nose ime nekoga koga štite ispod dvanaestokrake žute zvijezde na prsima. U priči o podrijetlu ovog klana također se spominje Marah Durimeh, stara, katolička i prilično tajanstvena kraljica koja se zapravo pojavljuje samo u pričama o Orijentu Karla Maya. Indijancima je poznata kao kraljica Marimeh. Njihovo znanje seže do nekadašnjeg kopnenog mosta između Azije i Sjeverne Amerike, preko kojeg su prije nekoliko tisuća godina došli glasnici iz kraljevstva Jinnistan.

Prijevod
Vlatko Šarić
Naslovnica
Josip Vaništa
Dimenzije
20 x 14 cm
Broj strana
405
Nakladnik
Mladost, Zagreb, 1965.
 
Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
Jezik: Hrvatski.

Dva primjerka su u ponudi

Primjerak broj 1

Stanje:Korišteno, u vrlo dobrom stanju
Oštećenja / nepogodnosti:
  • Blago oštećenje ovitka
Dodano u košaricu!

Primjerak broj 2

Stanje:Korišteno, u vrlo dobrom stanju
Oštećenja / nepogodnosti:
  • Nedostaje ovitak
Dodano u košaricu!
 

Zanima Vas i neka druga knjiga? Možete pretražiti našu ponudu pomoću tražilice ili prelistati knjige po kategorijama.

Možda će Vas zanimati i ovi naslovi

Tri ratna druga

Tri ratna druga

Erich Maria Remarque

Drugo izdanje

Minerva, 1954.
Srpski. Latinica. Tvrde korice.
3,98
U Kordiljerima

U Kordiljerima

Karl May

U Kordiljerima (1894.) je avanturistički roman, nastavak Na Rio de la Plati, dio Mayevog južnoameričkog ciklusa. Knjiga prati pustolovine u Argentini tijekom revolucija, naglašavajući teme pravde, oprosta i borbe s divljinom.

Stvarnost, 1966.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
7,32
Jadi mladoga Vertera

Jadi mladoga Vertera

Goetheovo remek-djelo epistolarnog romana iz 1774. (prerađeno 1787.), ključno za pokret Sturm und Drang, izazvalo je kulturni potres u Europi – val samoubojstava, "verterizam" i oponašanje junaka u modi i osjećajima.

Nolit, 1966.
Srpski. Latinica. Tvrde korice.
4,88
Des Sommers ganze Fülle: Roman

Des Sommers ganze Fülle: Roman

Laurie Lee

Dojmovi i iskustva iz djetinjstva male Laurie u izoliranom engleskom selu oko 1920. godine, još netaknutom tehničkom civilizacijom.

dtv Verlagsgesellschaft, 1959.
Njemački. Latinica. Broširano.
5,46
Sjena

Sjena

Melanie Raabe

"Ovaj roman ima sve: originalnu priču, hipnotizirajuću napetost i fascinantnu glavnu junakinju koja podsjeća na Lisbeth Salander." Ian Hamilton

Znanje, 2020.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
3,56
Egmont : tragedija u pet činova

Egmont : tragedija u pet činova

Johann Wolfgang Goethe

Egmont je, po mišljenju kritike, Goetheovo najličnije djelo, njegovo ogledalo, u kojemu on oko figure historijskog junaka izgrađuje idealni lik istinski karakternog čovjeka. S predgovorom prevoditelja Branimira Livadića.

Matica hrvatska, 1942.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
15,42