Diogenes I-II

Ovo izdanje DiogenesaAugusta Šenoe (1838.–1881.) čini 5. i 6. knjigu Sabranih djela Naklade knjižare Preporod, iz 1942./1943. godine. Riječ je o ilustriranom izdanju s crtežima i naslovnicama legendarnog Andrije Maurovića, jednog od najvećih hrvatskih ilustratora i strip-crtača 20. stoljeća. Izdanje je dio popularnog sabranog opusa Šenoe u ratnim godinama, opremljenog Maurovićevim dinamičnim, ekspresivnim crtežima koji pojačavaju dramatičnost i atmosferu 18. stoljeća.

Roman je originalno objavljen 1878. kao Diogenes: Historička pripoviest XVIII. vieka. To je posljednji dovršeni Šenoin povijesni roman i na određeni način eksperimentalan: za razliku od grandioznih panoramskih prizora u Seljačkoj buni ili Zlatarevu zlatu, radnja je zatvorena u interijere – bansku kuriju, plemićke kuće, građanske salone i privatne sobe. Dominantni oblik romana je dijaloški, pun suptilnih psiholoških sukoba, intriga i satiričnog prikaza društva.

Radnja se odvija oko polovice 18. stoljeća u Hrvatskoj pod habsburškom vlašću. Središnji sukob vrti se oko utjecajne i ambiciozne Terezije Baćan (žene bana Adama Baćana) i njezinih političkih i osobnih intriga, te njezinog sukoba s kraljevskim vijećnikom Antunom Jankovićem i drugim plemićkim krugovima. Roman prikazuje dekadenciju plemstva, korupciju, borbe za moć, ljubavne veze, bračne krize i moralni rasap visokog društva, ali i svijetle likove koji predstavljaju poštenje, domoljublje i građansku etiku. Naslov Diogenes aludira na ciničnog, mudrog promatrača koji poput antičkog filozofa traži istinu u svijetu laži i taštine.

Šenoa majstorski rekonstruira povijesnu atmosferu koristeći autentične dokumente i ličnosti, ali roman služi i kao kritika suvremenih (19. stoljeće) hrvatskih prilika pod dualizmom. Maurovićeve ilustracije – snažne, dramatične, s naglašenim kontrastima – savršeno prate Šenoin stil: one oživljavaju likove, kostime, interijere i emocionalne napetosti, čineći ovu 1942. godinu izdanje posebno atraktivnim i kolekcionarskim.

Kao dio Šenoina opusa, Diogenes pokazuje autorsku zrelost: manje epski, više psihološki i društveno-kritički. Popularan je zbog živih dijaloga, humora i oštrine, a Maurovićev doprinos čini ovo izdanje vizualno bogatim svjedočanstvom hrvatske književne i likovne tradicije.